SJEĆANJE NA „KIŠNOG ČOVJEKA“

Godina je 1989. Vozi se druga utrka Svjetskog prvenstva u San Marinu. Aktualni svjetski prvak Ayrton Senna želi isprati gorak okus od razočaranja na otvaranju sezone pred svojim navijačima. Potpuna koncentracija F1 publike usmjerena je na dvoboj momčadskih kolega iz McLarena, Senne i, pomalo veterana, Alaina Prosta.

No, fokus se uskoro prebacuje na jednog drugog vozača. Krug četiri, zavoj Tamburello. Austrijanac Gerhard Berger u Ferrariju zastrašujuće udara u ogradu brzinom od 290 km/h. Nakon nekoliko sekundi, čitavi bolid zahvaća plamen kojeg, nasreću, radnici pored staze uspijevaju ugasiti na vrijeme. Berger je izvukao živu glavu, ali sa slomljenim rebrima i opeklinama drugog stupnja. Nedugo nakon utrke, zabrinuti Senna nazvao je Austrijanca, kasnijeg momčadskog kolegu, u bolnicu kako bi provjerio njegovo stanje. U jednom trenutku razgovora, Berger je izrekao riječi u stilu zlog proroka: „Ayrtone, moramo nešto poduzeti u vezi tog zavoja. Jednog dana netko će poginuti tamo“. Brazilac je samo potvrdno odgovorio ne sluteći težinu tih riječi.

BILO MU JE SVEJEDNO ŠTO VOZI

Za današnje standarde, Ayrton Senna kasno je ušao u oktanski cirkus, s 24 godine. Već smo navikli kako neki, iz današnje perspektive gledano, veliki vozači, ostvaruju pobjede i uzimaju naslove u iznimno mladoj dobi. Sjetimo se Fernanda Alonsa, koji je u identičnoj dobi kad je Senna postao F1 vozač, osvojio svoj prvi od dva naslova. Ili Sebastiana Vettela, koji je srušio Španjolčev rekord i postao najmlađi svjetski prvak s 23 godine. Današnji višestruki prvak, Lewis Hamilton osvojio je svoj prvi naslov u istoj dobi kao i Vettel, samo je bio nekoliko mjeseci stariji. Ili čuda od djeteta, Maxa Verstappena, koji je već u svojim ranim dvadesetima debelo nadmašio oca Josa, solidnog vozača iz druge polovice 1990-ih. Max je svoju prvu pobjedu ostvario s 18 godina, a sigurno bi već uzeo barem jedan naslov da je kolega Hamiltonu u Mercedesu umjesto Bottasa, koji je sjajan vozač, no budimo iskreni, nikad neće postati onaj o kojem će se pričati u kontekstu osvajača naslova. Nekada je Formula 1 bila za velike momke. Primjerice, legendarni Alain Prost debitirao je s nepunih 25 godina, međutim, karijera mu je potrajala skoro do četrdesete godine. Posljednji od četiri naslova osvojio je u 39. godini! Ili slučaj Nigela Mansella. Ušao je u svijet Formule 1 s 27 godina, a svoj jedini naslov osvojio je s nepunih 40 godina! Mora se uzeti u obzir kako su u to vrijeme razlike između konstruktora bile puno manje nego danas, kada se i prije prve utrke u Australiji zna kako najveće izglede za slavljem na kraju sezone ima Hamilton u Mercedesu, a tek minimalne dvojac u „propetom konjiću“. Ostali se mogu boriti tek za što bolji plasman, a pobjede mogu zaboraviti. Upravo ta izrazita neravnopravnost između konstruktora dovodi u poziciju vozača u najboljoj momčadi da osvaja naslove u veteranskim godinama. Prvenstveno mislim na Hamiltona, čija se dominacija ne nazire kraju, a čovjek je zakoračio u 36. godinu života. Britanac je morao pokazati raskošan talent koji posjeduje i veliko znanje kako bi se uopće doveo u situaciju voziti za tako jednu jaku i bogatu momčad kao što je Mercedes, ali i prije dok je bio članom McLarenovog tima koji je svojedobno po snazi i rezultatima bio jako blizu moćnog Ferrarija. No, dajte Hamiltonu da sjedne za kormilo Alfa Romea ili Haasa (Williams niti ne želim spominjati), pa da onda vidimo kako će se snaći na stazi. Ayrtonu Senni bilo je svejedno u čemu je. I to je pokazao u prvoj sezoni svoje bogate karijere koja je mogla i trebala biti još bogatija.

Race and championship winner Ayrton Senna (BRA) Rushen Green Van Diemen RF82. EFDA Formula Ford 2000 Championship, Jyllandsring, Denmark, 22 August 1982.
Izvor: Turnology

KIŠNI ČOVJEK

S dva šesta mjesta na početku svoje debitantske sezone, Senna je dao naslutiti kako nije pristao biti tek statist u oktanskom cirkusu. Velika nagrada Monaka pokazala je svu raskoš Brazilčevog talenta. Jedna od najpoznatijih i, zasigurno, najtežih utrka u kalendaru, predstavila je svijetu 24-godišnjeg Ayrtona Sennu. Nakon solidnog 13. mjesta u kvalifikacijama, u nedjeljnu utrku koju je obilježilo loše vrijeme i pljusak, Senna je krenuo kao da ga lovi čopor geparda. Prestigao je čak 11 vozača na stazi koja je najteža od svih za bilo kakav pokušaj prestizanja. U svojoj kutiji od Tolemana, koja je bila miljama daleko po kvaliteti od McLarena ili Ferrarija, zaobilazio je neke od velikana, kao što su Keke Rosberg, svog sunarodnjaka i aktualnog šampiona Nelsona Piqueta, Nikija Laudu te Nigela Mansella. Za usporedbu, to je kao da danas Kevin Magnussen u Haasu napravi istu stvar na istoj stazi i pod istim uvjetima zaobilazeći Vettela, Leclerca, Verstappena i ostale. Nezamislivo. Kada se činilo kako sigurno juri prema svojoj prvoj pobjedi u tek šestoj utrci karijere, tada vodeći Prost signalizirao je organizatorima kako je vrijeme da se prekine utrka zbog pogoršavanja vremena. Istina je bila da je Prostov bolid bio u jako lošem stanju te je bila velika vjerojatnost kako neće biti u stanju završiti utrku. Francuz je imao veliki ugled u svijetu Formule 1. Glavni konkurent Niki Lauda završio je ranije svoj nastup te je bilo jasno da se utrka mora prekinuti kako bi Prost dobio bar nešto bodova i povećao prednost pred prvim pratiteljem. Želju mu je ispunio direktor utrke i nekadašnji vozač, Jacky Ickx. Senna se morao zadovoljiti drugim mjestom i svojim prvim postoljem u karijeri (kasnije će postati rekorder staze sa šest pobjeda), a nakon utrke dobio je nadimak kojeg će opravdavati do kraja svoje karijere, „Kišni čovjek“.

Izvor: Autosport

RAĐANJE RIVALSTVA: SENNA – PROST I PRVI NASLOV

Nakon početne sezone u Tolemanu gdje je nadmašio sva očekivanja, Senna je ostvario transfer u respektabilnu momčad Lotusa, u kojoj je 1985. godine stigla i prva pobjeda, na legendarnoj i već pomalo zaboravljenoj stazi u Estorilu. Pogađate – padala je kiša. Kasnije tijekom sezone ostvarena je još jedna pobjeda, u Belgiji (opet kiša!), dva druga mjesta i dva treća mjesta. Sa šest postolja, sezonu je završio na četvrtom mjestu sa samo dva boda zaostatka za trećeplasiranim Rosbergom, koji je ostvario svoju posljednju pobjedu u karijeri u posljednjoj utrci u Australiji te ga time prestigao. Senna je tri godine bio član Lotusa u kojem je ostvario šest pobjeda i ukupno 22 postolja. Slijedio je korak kojem se Brazilac dugo nadao, prelazak u McLaren. Pokazivao je strašan talent te je, i iz Tolemana i Lotusa izvlačio najbolje, no bilo je jasno kako je neophodan prijelaz u najjači bolid kako bi na red došli naslovi. Godine 1988. i 1989. obilježilo je veliko momčadsko rivalstvo između Ayrtona Senne i Alaina Prosta. Rivalstvo se nastavilo i u narednim godinama odlaskom Prosta, najprije u Ferrari, a zatim i u Williams. Tijekom 1988., od 16 utrka u čak 15 pobjednik je bio vozač McLarena. Jedino je za VN Italije pobjedu odnio Berger. Ayrton Senna osvojio je svoj prvi naslov pobjednika Svjetskog prvenstva s tri boda prednosti ispred Prosta. Mora se priznati kako je Ayrtona te sezone spasio sustav bodovanja koji je dodjeljivao bodove vozačima na temelju 11 najbolje odvoženih utrka svakog pojedinačno. Francuz je na kraju imao čak 11 bodova više od svog momčadskog kolege, no Senna je slavio na kraju zbog jedne pobjede više. Iduće sezone, Prost je bio odlučniji u namjeri za osvetu Senni i osvajanja svog trećeg naslova. Francuz je imao 16 bodova više od Senne dvije utrke prije kraja te je na red stigla VN Japana. Uzevši u obzir sustav bodovanja u kojem se briše pet najlošijih rezultata svakog vozača, bilo je jasno: Senna mora pobijediti u posljednje dvije utrke ako želi do novog naslova. Nakon odlično odrađenih kvalifikacija u kojima je uvjerljivo odnio pole position, bio je veliki favorit za pobjedu. Međutim, loš start ga je stajao prvog mjesta te se doveo u situaciju da mora loviti Prosta čitavu utrku. Nakon promjene guma sredinom utrke, Senna je sve više smanjivao zaostatak za Prostom te mu se u 46. krugu maksimalno približio. Na poznatoj šikani pred krajem kruga legendarne Suzuke, Ayrton je uvidio priliku za prolaskom, no Prost mu je zatvorio kut te je došlo do kontakta njih dvojice. Nakon kratkog međusobnog prepiranja, Francuz je izašao iz bolida označivši kraj svog nastupa, a Senna je, uz pomoć radnika sa staze nastavio utrku. U posljednjih sedam krugova, Brazilac je prestigao vodećeg Alessandra Nanninija te napravio pola posla u naumu da obrani titulu. Međutim, veselje je kratko trajalo jer je Senna naknadno diskvalificiran zbog nedozvoljene pomoći koju je dobio nakon sudara. Prost je osvojio svoj treći od četiri naslova, a Nannini je ostvario svoju prvu i jedinu pobjedu u karijeri. Veliko je to bilo razočaranje za Sennu koji je kasnije optužio predsjednika FISA-e (današnje FIA-e), Francuza Jeana-Mariea Balestrea da je poklonio titulu svom sunarodnjaku.

Izvor: Essentially Sport

DONNINGTON ZA SVA VREMENA

Naredne sezone bile su mnogo opuštenije za Ayrtona Sennu zbog odlaska Alaina Prosta iz momčadi, a na njegovo mjesto došao je Austrijanac Gerhard Berger, s kojim je Senna već bio u jako dobrim odnosima. U razdoblju od 1990. do 1992. godine, osvojio je dva uvjerljiva naslova prvaka. Godine 1990. opet mu je za vratom puhao Prost, ovaj put iz Ferrarija, no nije mu se uspio približiti. Senni je pripao naslov bez da je osvojio i jedan bod u posljednje tri utrke. Godinu zatim bodovna prednost nad drugim bila je još veća, čak 24 boda ispred Nigela Mansella. Iz te godine valja izdvojiti nevjerojatnu pobjedu pred svojim navijačima na Interlagosu gdje je sa slomljenim mjenjačem stigao do svog prvog slavlja na VN Brazila. Posljednjih sedam krugova bio je prisiljen voziti jedino u šestoj brzini. Od enormne borbe da zadrži bolid pod kontrolom, Senna se nije mogao samostalno dići iz svog McLarena te su ga smjestili u medicinska kola kako bi ga doveli do podija. Godina 1992. ostat će više upamćena po sukobima s mladim Michaelom Schumacherom nego po izvedbama na stazi. Te sezone Nigel Mansell u dobi od 39 godina pokorio je konkurenciju, ostavivši prvog pratitelja za više od 50 bodova. Sljedeće sezone promijenio se momčadski kolega, na Bergerovu poziciju stiglo je poznato prezime, Andretti. Michael, sin legendarnog Marija Andrettija, napravio je ime od sebe u svijetu IndyCara, no u Formuli 1 zadržao se samo jednu sezonu. Posljednje tri utrke zamijenio ga je „Leteći Finac“, Mika Hakkinen. Senni je sredina sezone odnijela titulu. Između 7. i 14. utrke nije niti jednom pobijedio, a Prost je u tom razdoblju četiri puta slavio i još dvaput bio na postolju. Highlight sezone dogodio se na Doningtonu u Britaniji, za VN Europe. Prost je ostvario pole position, dok je Senna zauzeo četvrto mjesto u kvalifikacijama. No, ono što je uslijedilo na otvaranju utrke ostat će u sjećanjima svih onih koji su svjedočili toj utrci. Nakon ne baš sjajnog starta, Senna je u jednom trenutku pao na peto mjesto, ali onda je uslijedila leteća minuta „Kišnog čovjeka“. Do kraja prvog kruga, redom je prestizao Karla Wendlingera (od kojeg je vratio poziciju), Michaela Schumachera, Damona Hilla i, u posljednjoj ravnini, svog vječnog rivala, Alaina Prosta. Do kraja utrke, Senna se sve više odvajao od konkurencije te je na kraju jedino Damon Hill uspio imati zaostatak manji od jednog kruga. Fanovi Formule 1 u jednoj anketi iznijeli su mišljenje kako je početni krug za VN Europe 1993. godine najlegendarniji krug u povijesti natjecanja. Konačno slavlje te sezone odnio je Alain Prost, koji je potom rekao zbogom „oktanskom cirkusu“. Prost je rekao zbogom Formuli 1, a Senna je rekao zbogom McLarenu. Dva zbogom koja će utjecati na ono što se dogodilo sljedeće sezone.

Izvor: Motorsport

NIKAD ISKORIŠTENA AUSTRIJSKA ZASTAVA

Godina je 1994. Ayrton Senna pridružio se momčadi Williamsa nakon Prostovog odlaska u mirovinu. Kolega mu je bio Damon Hill koji je imao visoke ambicije nakon odlično završene prethodne sezone. Nova sezona donijela je i nova pravila. Zabranjena su mnoga pomoćna sredstva, kao što su kontrola proklizavanja i ABS. Senna je u više navrata naglasio kako ima jako loš osjećaj u vezi vožnje bolida. Prve dvije utrke sezone – dva odustajanja. Osjećaj se pokazao opravdanim. Čekao je treću utrku sezone u San Marinu, s velikim nestrpljenjem kako bi pokušao ostvariti što bolju poziciju vrativši time samopouzdanje. Prisutna je bila i nervoza jer je znao što znači treći kiks u nizu – nemogućnost povratka u borbu za naslov. U četvrtak, 28. travnja, tri dana prije utrke, dao je veliki intervju Ivici Blažičku za hrvatske gledatelje, vjerojatno i posljednji veliki u karijeri. Izgledao je iznimno miran te odlučan osvojiti veću količinu bodova na Imoli, pogotovo zbog toga što je čak sedam puta ostvario pole position na toj stazi. U tom intervjuu još jednom je naznačio veliki problem novih pravila koja će ga možda koštati života. U petak, 29. travnja započeo je crni i najgori vikend u povijesti Formule 1. Tijekom prve kvalifikacijske runde brzinom od 225 km/h u ogradu zabio se mladi vozač Jordana, Brazilac Rubens Barrichello, koji će pri kraju karijere postati vozač s najviše utrka u svjetskom prvenstvu. Do tog trenutka iza sebe je imao 18 utrka, a da nije imao toliko sreće tog dana, ne bi odvozio niti jednu od sljedećih 308, koliko ih je sakupio. Posljedice su bile minimalne, slomljeni nos i natučeno rame. Ono što je on preživio, nažalost, idućeg dana nije Austrijanac Roland Ratzenberger. U subotu, 30. travnja, pred kraj zadnje kvalifikacijske runde, Austrijancu se, prilikom prelaska preko jedne šikane, oštetilo desno krilo. Umjesto odlaska u boks, odlučio je odvoziti još jedan krug. Zbog očitog oštećenja bolida, izgubio je kontrolu na ulasku u Villeneuve kink te se zabio u zid brzinom od 314 km/h. Spasa mu nije bilo. Njegova pogibija bila je prvi smrtni slučaj tijekom F1 vikenda nakon 12 godina i smrti Riccarda Palettija u Kanadi. Senna, nakon što je čuo vijesti, potpuno se slomio pred profesorom Sidom Watkinsom, tadašnjim šefom medicinske ekipe Formule 1. Čak ga je Watkins i nagovarao da preskoči sutrašnju utrku, no Ayrtonova želja bila je iznad svega. Želja mu je bila pobijediti te nakon utrke s visoko podignutom austrijskom zastavom, koju je pripremio u bolidu, proslaviti pobjedu posvećenu Ratzenbergeru. Eh, da je bar slušao Watkinsonove riječi te one Bergerove s početka priče.

Izvor: BT

NESRETNI TAMBURELLO

Nedjelja, 1. svibnja 1994. godine. Sunčan dan u Imoli. Senni je jedina misao pobijediti i otići što prije sa staze, zaboraviti taj crni vikend koji će postati još neizmjerno crnji. Utrka je započela sudarom Pedra Lemyja i JJ Lehta. Ubrzo safety car izlazi na stazu kako bi se krhotine maknule. Nakon pet krugova sa safety carom, utrka se mogla nastaviti. Schumacher je predstavljao najveću prijetnju Senni od samog početka utrke te je, stoga, Brazilac morao dodatno ubrzati. U drugom krugu nakon ponovnog starta, Senna prebrzo ulazi u zavoj Tamburello (309 km/h) te udara u betonski zid. Isti onaj zid u kojeg je udario Gerhard Berger pet godina ranije. Nije ga se moglo spasiti. Godinu ranije, za VN Belgije, upravo je on bio taj koji je spasio život Eriku Comasu, no sada, kada se njegov život trebao spasiti, nije bilo šanse. Nakon što je Comas čuo tko je doživio nesreću, kao brza strijela, mimo svih pravila, dovezao se iz boksa do mjesta stradanja, ne vjerujući kako Senni nema spasa. Utrka je kasnije nastavljena, no sve poslije Ayrtonovog udarca u zid bilo je nevažno. Senna je postao prvi osvajač naslova svjetskog prvenstva koji je stradao tijekom F1 utrke što dodatno daje na težini.

Izvor: DeviantArt

EH, SAMO DA SE SJETIO BERGEROVIH RIJEČI

Senna je bio strašno voljen u svom Brazilu. Nekoliko mjeseci prije nesretnog vikenda, tijekom boravka u Parizu, sastao se s nekoliko brazilskih nogometaša, među kojima su bili i Ronaldo i Leonardo. U ugodnom razgovoru došli su do zaključka kako je 1994. njihova godina. Nogometašima je bila, no ne i nesretnom Ayrtonu. Nekoliko dana nakon tragedije, u rodnom Sao Paulu, održana je komemoracija na kojoj je sudjelovalo više od tri milijuna ljudi! Smatra se kako je to bio najmnogoljudniji ispraćaj u modernom dobu. Ako vam na pogreb dođe tri milijuna ljudi, znači da ste uspjeli u životu. I da ste bili voljeni. A nitko nije bio voljeniji od „Kišnog čovjeka“. Prošlo je već 26 godina od tragičnog događaja, a samo da je poslušao Bergera, prije mjesec dana proslavio bi okrugli 60. rođendan. Samo da se sjetio Bergerovih riječi…

Izvor: Ayrton Senna

Odgovori