‘Trebali smo ići na natjecanje Svjetskog kupa u Italiju, ali problem je što nismo imali kako”

Mladić iz Varaždina osvaja medalje gdje stigne. Plivač monoperajom, Rene Kelemen, bavi se sportom od svoje četvrte godine. U dosadašnjoj karijeri osvojio preko 80 medalja, ali kako kaže, tu nije kraj.

-“Kao mali počeo sam trenirati dva puta tjedno, no to mi nije bilo dovoljno. Počinjem trenirati tri i kasnije četiri puta tjedno i uvijek težim biti u drugoj stazi“- objašnjava Rene svoju želju i volju za treninzima.

Njegova želja vidi se u nastojanju da bude u drugoj stazi u kojoj su, kako kaže, oni brži i bolji.

Rene-prva medalja

Reneov trud ubrzo se isplatio i svoju prvu medalju osvaja u rodnom gradu na natjecanju „Brzo i vješto“. Nedugo zatim odlazi u Koprivnicu na Kadetsko državno prvenstvo u plivanju s perajama i tamo uzima prvu zlatnu medalju u svojoj kategoriji (mlađ kadet). Kao i sve pozitivne trenutke, prvu zlatnu medalju slavi s roditeljima koji su mu najveća podrška.

 -Roditelji su uvijek bili uz mene i podržavali me, brat, bake i trener dolaze odmah nakon njih, priča nam Varaždinac.

Uz svu podršku obično dolaze i negativne misli, no ne u ovom slučaju.           

-Ne postoji nitko tko me sputavao i kazao mi da neću uspjeti, kaže Rene promišljajući o trenutcima mladosti i dodaje.

-Da mi je netko rekao da neću uspjeti, ne bih se time zamarao, kaže plivač pun samopouzdanja.

Škola ili plivanje?

Svi mladi sportaši, pogotovo oni amaterski, poluprofesionalni i profesionalni imaju isti problem, a to je škola. Usklađivanje školskih obaveza i treninga uvijek stvara probleme.

-U osnovnoj školi bilo je dobro zbog manjih obaveza i treninga uvečer, objašnjava Zagorac. U srednjoj se školi stvari kompliciraju te treninzi počinju „patit“. Kao glavne razloge navodi učenje te pisanje mature i pronalaženje stana u Zagrebu.

-Škola je uvijek imala prednost, tako bi i trebalo biti, dodaje sad već brucoš. Roditelji su mu usadili zdravu radnu naviku i motivaciju za sportom, no uvijek je na prvom mjestu obrazovanje.

Problemi u klubu

Manjak ulaganja u hrvatsko plivanje na amaterskoj i poluprofesionalnoj razini vrlo je zamjetan. Tako su u Reneovoj karijeri od početka vidljivi problemi.

-Problemi su bili kontinuirani i uvijek financijski, no roditelji su ih uvijek rješavali, navodi Rene koji se ponosi roditeljima.

-Nije bilo problema u hrvatskim natjecanjima već u onim većim. Trebali smo ići na Svjetski kup u Italiju, ali je klupski kombi bio zauzet… Tako je petero perspektivnih plivača monoperajama ostalo „zarobljeno“ i napušteno bez mogućnosti odlaska na veliko natjecanje. Ključnu ulogu ponovno igraju roditelji Martina i Marijan koji posuđuju kombi i voze plivače zajedno s Reneom u Italiju. Nažalost, to nije bilo prvi puta.

-Takve stvari događale su se često, jednom sam na natjecanje išao sam s ekipom iz Zagreba i Pule, nezadovoljno nastavlja Rene. Nekad me vozio otac, nekad sam se pridružio nekom drugom klubu, no na sva velika, međunarodna natjecanja išao sam o svom trošku, dakle bez pokrivenih troškova prijevoza.

 -Nije sve tako crno, optimistično dodaje mladi plivač. Klub je pokrivao troškove kotizacije na velikim natjecanjima, a trener uvijek pružao znanje i podršku. Unatoč svim problemima s dolaskom na velika natjecanja, bilo je i prednosti. Na jednom od velikih natjecanja, Renea gledaju promatrači iz jednog austrijskog kluba koji ga naknadno kontaktiraju.

Međunarodne ponude

Na Otvorenom državnom prvenstvu u Rijeci nastupali su plivači sa svih strana svijeta. Tako je austrijski klub stupio u kontakt s Reneom. Tada su ga pozvali na Prvenstvo grada Beča.

-Bio sam pozvan nastupati kao član austrijskog kluba, a ne kao vanjska konkurencija, ponosno dodaje „Austrijanac“.

Rene na to natjecanje vodi i mlađeg brata kojem je svojim uspjesima i voljom usadio ljubav prema plivanju. Braća Kelemen uzimaju deset medalja, od čega četiri zlatne i odlaze kući. To natjecanje bilo je među zadnjim velikim natjecanjima prije korona-krize. Ostanak u austrijskom klubu tada je bio na vagi.

-Nisam se mogao odlučiti, počela su zatvaranja granica, bilo je upitno hoću li se moći vratiti u Hrvatsku. Korona-kriza poremetila je Reneov put napretka, no ne i životni cilj.

Bliska prošlost

U doba kolokvija, korona-krize i ostalih obveza treninzi su znatno smanjeni, no ciljevi i želja još uvijek postoji.

-Ukoliko nakon korone uspijem uskladiti vrijeme učenja, studiranja i treninga, želim ponovno biti u državnom i europskom vrhu. Kazao nam je sportaš u punom zamahu korona-krize.

Sadašnjost

Korona-kriza, zatvaranja, maske i ostale epidemiološke mjere konačno su popustile, a vrata plivačkog kluba ponovno širom otvorena. Godina je prošla i ponovno su nastupili kolokviji i ispiti.

-Nakon što se smire fakultetske obaveze ponovno se vraćam plivanju, treniram i dalje, ali puno slabijim intenzitetom, za kraj dodaje Rene.

Zdrav mu razum kaže da prvenstveno želi završiti studij građevine i zaposliti se. Životni san mu je postati trener, no to će raditi kao hobi. Nakon osvojenih preko 80 medalja u karijeri nadajmo se da tu neće biti kraj za mladog i perspektivnog plivača ove rijetke discipline.