Jesse Owens – najveći svih vremena

Nije imao dugu karijeru obilježenu mnogobrojnim medaljama i uspjesima, ali je zato, u uvjetima i pod okolnostima koji nisu bili dostojni takvog sportaša,ostvarivao nevjerojatne rezultate.

Nisu česte polemike oko toga tko je najveći atletičar ikada. Sportski zaljubljenici više vole raspravljati o tome tko je GOAT u košarci ili nogometu. No, i kraljica sportova treba svoju kraljicu. U ovom slučaju, svog kralja. Mnogi će se složiti kako je to Usain Bolt. Sasvim opravdano. Čovjek drži svjetske rekorde u dvije najpopularnije discipline, na 100 i 200 metara. Iz današnje perspektive nam se ti rekordi čine nemogućim za srušiti. Tko zna koliko će još proći vremena dok se pojavi sprinter koji će s lošim startom i nonšalantnim finišem pobjeđivati takvom prednošću. Oni stariji koji su svjedočili izuzetnom rastu popularnosti atletike u 80-im godinama prošlog stoljeća mogli bi spomenuti ime Carla Lewisa kao najvećeg. Sasvim opravdano, također. Osvajač devet zlatnih olimpijskih medalja i osam svjetskih zlata pripada u najuži izbor najvećih atletičara. Svojedobno bio je nepobjediv, kako u sprinterskim disciplinama, tako i u jednoj skakačkoj, skoku u dalj. Današnjim generacijama nemoguće je zamisliti kako, primjerice, Justin Gatlin ili Christian Coleman osvajaju zlatne medalje na istom natjecanju na 100 m i u skoku u dalj. To je nekada radio veliki Carl Lewis. Bit će i onih koji će zaviriti duboko u prošlost te istaknuti Paava Nurmija za najvećeg ikada. Natječući se u srednjeprugaškim i dugoprugaškim disciplinama, ovaj „Leteći Finac“ bio je na vrhuncu karijere dominantan kao rijetko koji atletičar. Povijesne knjige navode kako je u jednom trenutku svoje karijere bio neporažen u čak 121 utrci u nizu! Svaka čast svima navedenima, međutim, jednoj legendi mora se skinuti kapa do poda. Nije imao dugu karijeru obilježenu mnogobrojnim medaljama i uspjesima, ali je zato, u uvjetima i pod okolnostima koji nisu bili dostojni takvog sportaša, ostvarivao nevjerojatne rezultate. Njegovo ime je J. C. Owens, no povijest će ga pamtiti po imenu koje mu je nadjenula učiteljica u osnovnoj školi pogrešno čuvši njegovo pravo ime, a to je – Jesse Owens.

NAJVEĆIH 45 MINUTA U POVIJESTI SPORTA

Rođen pred početak Prvog svjetskog rata kao najmlađe od desetero djece siromašnih roditelja ratara, Jesse se od mladih dana morao snalaziti kako bi zaradio ponešto novca. Za vrijeme pohađanja srednje škole u Clevelandu, gdje se zajedno s obitelji preselio iz Alabame uslijed Velike migracije 1922. godine, shvatio je kako posjeduje iznimnu volju za trčanjem. Silan talent koji je posjedovao pokazao se na Državnom prvenstvu u Chicagu 1933. godine gdje je srušio svjetski rekord na 100 yarda od 9.4 sekunde. Pazite, u srednjoj školi! Rekord koji će ostati netaknut punih 15 godina. Međutim, to je bila samo priprema za ono što je uslijedilo dvije godine kasnije, događaj koji je ostao upamćen kao „najvećih 45 minuta u povijesti sporta“. Zbilo se to 25. svibnja 1935. godine na sveučilišnom natjecanju u Michiganu. Između 15:15 sati i 16 sati po lokalnom vremenu, Jesse Owens srušio je čak tri svjetska rekorda (u skoku u dalj, na 220 yarda i na 220 yarda s preponama) te je jedan izjednačio, onaj svoj na 100 yarda otprije dvije godine. Postao je prvi atletičar koji je skočio više od osam metara (8.13 m), svjetski rekord koji će biti nenadmašan čak 25 godina. I sve to u samo 45 minuta! Nezamislivo za današnje vrijeme kada je atletičarima naporno odraditi dvije kvalifikacijske utrke na 100 metara u razmaku od sat vremena. Amerika je tada upoznala 21-godišnjeg Jessea Owensa, mladog atletičara kojega će godinu potom upoznati cijeli svijet.

I HITLER MU JE MAHNUO

Der Führer“ je Olimpijske igre u Berlinu zamislio kao predstavu pomoću koje će svijetu pokazati koliko su Nijemci nadmoćni nad ostatkom svijeta, i to putem televizijskih prijemnika, po prvi puta u povijesti Igara. Četiri zlatne olimpijske medalje Jessea Owensa zasjenile su sve 33 zlatne medalje Njemačke. Dan za danom Jesse je skupljao zlata u svoje vitrine. Trećeg dana kolovoza pobijedio je u sprintu na 100 metara s 10.3 s. Idućeg dana pobijedio je u skoku u dalj velikog Hitlerovog favorita, Luza Longa, s rezultatom od 8.06 m. Petog kolovoza ostvario je hat-trick svladavši u utrci na 200 metara kolegu iz reprezentacije Macka Robinsona, inače brata jednog od najvećih bejzbol igrača svih vremena, Jackieja Robinsona. Owens je nakon stopostotnog učinka imao nekoliko dana zasluženog odmora, nakon čega je sa štafetom na 4×100 metara sudjelovao u osvajanju novog zlata i rušenju svjetskog rekorda. Prvi puta se trčalo ispod 40 sekundi, točnije, 39.8 s. Sve je uspjehe mladog Owensa iz svoje svečane lože pomno pratio „der Führer“, no nije ga uzeo „na zub“. Dapače, Owens je u jednom kasnijem intervjuu izjavio kako mu je Hitler mahnuo dok se pripremala svečanost dodjele medalja najboljima u utrci na 100 metara. Jesse Owens tih se dana bolje osjećao u Njemačkoj nego u svojoj domovini. Nakon ostvarenih uspjeha svi nazočni na novoizgrađenom Olimpijskom stadionu u Berlinu skandirali su njegovo ime, dakle, 100 000 ljudi. Jednom tamnoputom sportašu usred nacističke Njemačke! Zasigurno „Vođa“ nije tako zamislio svoju predstavu, no, poštivao je svakog borca. A nije bilo većeg od Jessea Owensa. Žudio je za barem malim dijelom tog poštovanja u svojoj zemlji, no nije ga dobio. Tadašnji američki predsjednik, Franklin D. Roosevelt nije ga htio primiti u Bijelu kuću po povratku u SAD iz političkih razloga. Rasizam je tada bio duboko ukorijenjen u američki sustav, a Jesse je bio jedna od najpoznatijih žrtvi tog sustava.

TEŽAK ŽIVOT NAKON BERLINSKIH IGARA

Zamislite situaciju u kojoj osvojite četiri zlatne olimpijske medalje na jednim Olimpijskim igrama, postanete najveća zvijezda Igara, a budućnost vam je neizvjesna i iznimno teška. Upravo u takvoj situaciji našao se Jesse Owens. Odlukom tadašnjeg predsjednika Američkog olimpijskog odbora, Averyja Brundagea, dogovorena su natjecanja diljem Europe na kojima će nastupiti američki atletičari, netom nakon završenih Igara u Berlinu. Jedino što je Jesse tada želio bilo je vratiti se kući svojoj supruzi i četverogodišnjoj kćerki. Međutim, planovi pohlepnog Brundagea bili su drukčiji. Atletičari bi trčali „mukte“, a sav prihod bi se slijevao na račun Američkog olimpijskog odbora i Američkog atletskog saveza. Mukotrpna je bila ta europska turneja. Toliko mukotrpna da Owens čak nije imao novca pa su mu drugi morali kupovati hranu i piće. Nakon četiri osvojena zlata! Nakon napornih natjecanja, Brundage i ekipa ugovarali su nove mitinge uvidjevši šansu za dodatnim prihodom. Dogovorena su natjecanja u Skandinaviji, no tada je Jesse rekao: „Dosta!“. Šef Brundage, bijesan zbog takve odluke glavne zvijezde, suspendirao je Owensa iz svih natjecanja, što je u ono vrijeme značilo  – kraj sportske karijere. Na vrhuncu i s nepune 23 godine. Nadalje, Jesse se morao snalaziti kako god zna i umije, kao i u djetinjstvu. Samo što je ovaj put morao zarađivati i za ženu i kćer, a još dvije kćeri bile su na putu u narednih nekoliko godina. Krajem 1936. godine sudjelovao je u poznatoj utrci na Kubi gdje je pobijedio svog protivnika, a protivnik mu je bio ni manje ni više nego – konj.  U narednim godinama na razne načine pokušavao je doći do nekoliko dolara: napravio je kratku turneju s jazz bendom, odrađivao je egzibicionističke utrke na bejzbolskim utakmicama, bio je pomoćnik direktora u Fordu, a malo kasnije i potpredsjednik Afroameričke bejzbolske lige. Poslove je dobivao od strane tamnoputih prijatelja na račun svog imena. Novca je bilo tek toliko da prehrani svoju obitelj. Uslijed stresa i udaljavanja od sportskih aktivnosti, Owens je postao ovisnik o cigaretama. Navodno je od svoje 32. godine pa do kraja života pušio kutiju na dan. Života koji će i prestati zbog te ovisnosti. Prerano. U 67. godini. Pred krajem života gostovao je i pratio velika sportska i atletska natjecanja te se istaknuo pismom američkom predsjedniku Jimmyju Carteru kojem je savjetovao da pošalje američke sportaše na Olimpijske igre u Moskvu 1980. godine jer su Igre idealna prilika da se svijet odmori od rata i da se politiku gurne u drugi plan. to i je ideal olimpijskog pokreta. Nažalost, Igre u Moskvi bojkotirane su, a veliki Jesse Owens preminuo je malo manje od četiri mjeseca prije svečanog otvaranja.

Možda je Bolt bio najbrži, Lewis najkompletniji, Nurmi najizdržljiviji, ali Jesse Owens bio je sve od navedenog. Postizati takve rezultate u svijetu gdje tamnoputa osoba nije smjela boraviti u istom hotelu s bijelcima, nije smjela jesti u istom restoranu s bijelcima (jasno je kako su i hoteli i restorani za tamnopute osobe bili neusporedivo slabije kvalitete), mogla je samo jedna osoba. Osoba koja je prekinuta na početku izgradnje vlastite ostavštine, osoba koju život nije mazio, osoba koja je cijeli svoj život opisala u jednoj brutalno iskrenoj rečenicu: „Imam četiri zlatne olimpijske medalje, no ne mogu ih pojesti“. Toj osobi ime je bilo – James Cleveland Owens.